Ja religiozno idem u knjižnicu. Sama šetnja kroz grad je event sam za sebe, i dio je rutine koja me opušta. Sve si spakiram u platneni cekerčić, povedem psa i na kraju si popijemo kavu negdje na suncu. Obično to radimo subotom. Sigurno ne odmaže što živim u gradu koji je pun povijesti pa onda hodam i gledam portune, gotičke/romaničke prozore, kamene jerte. Tako nahranim i povjesničara u sebi.
Dok sam bila mlađa sam čitala sve, sad imam razrađeni sustav – izaberem knjigu koja ima lijepe korice. Čitam šund i detektivske lajt romane. Ne želim razmišljati o patnjama poslje posla, ionako smo dovoljno okruženi time. Knjiga je za relax.
Najdraža kategorija mi je britanski krimi … negdje u magli … u šarmantnom selu … nešto kao Midsomer Murders, pa evo moje trenutne liste preporuka.
Za Richarda Osmana sad već valjda svi znaju jer ima i Netflix film temeljen na ovom serijalu. Ja ga znam još iz britanskih panel emisija. Svaki put kad izađe nešto novo njegovo, pročitam. Ovaj serijal mi je top. Nikad ne pogodim who dunnit, a i sviđa mi se što su u središtu svega penzioneri pa mi je utješno misliti da će i moja starost biti uzbudljiva. Ne moram rješavati ubojstva ali ne moram ni rješavati kvisko (ako to još postoji) i sjediti doma na kauču.
Katie Marsh i Ian Moore, njih sam sad prvi put uzela. Dat ću im još jednu šansu. Oboje su mi kao Temu verzija Richarda Osmana. Nisu mi bili dosadni ali su jako prosječni. Zasad. Progutala sam obje knjige u 2, 3 dana.
Alan Bradely mi je otkriće i sad ću se baciti na cijeli njegov opus. Glavni junak je engleska curica plave krvi koja naginje sociopatiji i pitoreskno opisuje svoju mržnju prema sestrama dok riješava ubojstvo neznanca kojeg je našla među krastavcima. Bradley piše na humorni način kakav samo Britanci posjeduju. Ovo sam čitala i smijala se na glas. Desetka!
Midnight Library nije krimi roman. Ovo je mana mog plana kad biram po koricama i ne guglam i ne čitam sažetke. Nekad mi podleti nešto bezveze. Ova knjiga nije bezveze. Mislim da je odlična za sve one koji malo pate od anksioznosti i preispitivanja životnih odluka. Nije neozbiljna, a opet je dovoljno ozbiljna. Malo je na granici self help-a, a opet nakon nje nisam ridala kao nakon Dobrih kineskih žena zbog kojih sam i uvela moj novi sustav.
S Rupertom Holmesom se još borim. Moj je problem što ne odustajem od knjige čak iako mi nije legla. Samo sam 2 puta to napravila. Neću otkriti s kojim knjigama jer su klasici pa ću završiti u nekom knjižničarskom paklu. Ova knjiga možda bude treća. Nemam argumenata, ne znam objasniti zašto me ne ide. Jednostavno me ne ide. Ali je ona moj mentalni trening. Kao kad mi se ne da na trčanje… odradit ću ja to možda me iznenadi nakon 2km.
UnperfectFit 
Leave a comment